Ocevidnostuispisu

(...)I ropsko oko na Lampi-- i odraz plama u zjenici oka-- i plam robovsku Tajgu brise-- sjenom Lampe u predgradjau-- Rob se princom uzdize-- i Rob gordim stasa .-- I pokrov zvijezda kap kisnu isplaka-- i Lampa zgasnu-- i Princ se sjenom rastoci.-- Sablasni muk u tmini-- i Rob i Princ i Lampa-- u predgradju-- igra sjena i sum odlijevanja-- i rastakanjem u iscekivanju.(h.d)

(...)u strahu sam-- kap svjezine ispiti...postojanim postati ne usudim se ... da usud snujem-- snovima postojanost da arijom upisujem Ne usudim se... vjeran upisu-- sebe u tebi da ispisem-- Zeljo moja-- vrenjem odgurnut u nevrijeme-- oblakom strepnje u prepoznavanju te milujem-- U nadi sam...kojestarije ludarom zatrti-- Vrenje kojestarija skladom bunarske kaplje-- dok venama tok ispisuje-- svom neskladu i vrenju u kosmaru -- tvojom kapljom...bunarskom -- suditi -- sjenu nezivog ...tobomm zaziviti dok me hapsis ljubljenjem...dubino ...nebeska.(h.d)*****************************Iizbjegavao sam sebi srce tumaciti kroz njegov intelekt i ostavo sam mitove tamo gdje i pripadaju. Ako smo apsolvirao ,a jesam, da je sklad sveg zivog dusa koju sam imenovao Sinhronizacija ,onda je logicno da me prethodno uvjerava kako ta dusa nije nista do Mocni ali... nikad saznati necu gdje ja pocinjem a gdje Mocni ako ne upotrijebim ovo malo razuma po kojem znam samo da postojim i nista vise.Jad i bijeda znanja.Koliko li je tek bijedno neznanje?**************************************i taman kad pomislim da sam mislenim izmasiran i iskustvenom propinjanju takmac bez premca....tek tada uvidim koliko je to sve fatamorgana Pri svjetlosti moga Svica-- Trazio sam eho sapata -- dobio sam muk potopa-- Ni svi jadi ovog roba-- ni sve nade u zindanu zazidanog groba-- nece taknut pticu zlosutnicu-- da ne grakce lesinara prijestolnicu i trpezom roba usluznog.(H.Dh.d)************************************

Halid Dizdarevic 19. veljače 2012. · Pod prozorom Villinog dvorca...nakon sedam mora i toliko gora...u mirisu njenog jorgovana ...umor puta bi o lutanju da dahce... Sjecam se... Nije to davno bilo pa da me sjecanja lazu ili da me iznevjere pa da kazem...niti vam vjerujem niti me gostite ...nevjerne ste bile i vjerovanje mi ne kadite. Ne,ne...tada kao da i nisam postojao.A jesam postojao i kovao barku tog bespuca ,sedam mora sa toliko gora, za sjecanja.Jesam...zato se i sjecam Sjecam se...nije to tako davno bilo...kad me udomi vlasnik svog kutka sa dobrim :"Moj najdrazi gost" Nisam vican naknadno opisivati Tu blagodat kad mi se umor sapra sa dobrim i doslim Sjecam se ,a sjecanja ne varaju jer ja tako hocu a ne sjecanja,kad se utekoh pod strehu...skruseno ti se zahvaljujem i prinosim sto imam a imam...ono sto drugi fuckaju na moje imanje ili sam ja isfuckao one cijih nisam rad imovnik. Jeste,bilo je i tako i ovako jer se sjecam da mi sjecanja posluze i uposle me kako bi ih lastio od praske i mreze zemaljseke da ponavljam..."Moj najdrazi gost" Ispisano utipkah po sjecanju,a sjecanju mozes vjerovati ili ne vjerovati,jednog slucajnog zatocenika kojeg zatekoh u prebiranju sjecanja dok smo srkali onu crnu tekucinu a prica nastade poslije..."jah sta ces" Gdje ja ono zastadoh svega ti ...a da...nesto sam o onom prijemu htio ali...gube mi se sjecanja Prica nije dovrsena ali mnogo vise je ispisano a ja unosim onaj njegov nonsalantni pokret ruke koju sjecanja navode da mi se ukazu sjecanja kad prasku odmakne. Ne znam sta sam htio reci da me ubijes...a da...nesto sam o onom prijemu htio ali...gube mi se sjecanja Brezin list sa plesom na vjetru...************************************************************************************************************************************************************************************* >>"Sjećanja ostaju tu samo da svjedoče o onome nekada - nekome! Sjećanja nikako nisu istinski prikaz zbilje. Nemarno govorim, nemarno , no ipak pridajem pažnju i veliki značaj onome "Ne tako davno" što bi. I najdraži gost i taj prijem, gdje se sjećanje stapa sa bojama preuveličanog. Ti postojiš, ali i moje se sjećanje gubi, kao isprekidani scenarij na sve one riječi. Vilom me oslovi. Pamtiš li ? Počet ćeš pričati o pamćenju i nećeš mi dati odgovor, počet ćeš priču o odgovorima da me zavaraš i opet se izgubiš, jer to si ti. To su principi kojima se ne odupireš. Uvjeti koje daješ kao test svima kojima si drag. I svi osjete tvoje prisustvo, odlogovanog ili neodlogovanog - u svakom slučaju prisutnog. Ovaj kutak je za tebe dostupan i ti si omiljen, pa otvorena vrata prihvati ili zaobiđi, ali nikad ne dozvoli daiščeznu potpuno iz tvoga sjećanja ! Hvala ti 🙂 "<<(Villa)

-Inteligentan sagovornik---Ljudi se upoznaju tjerani znanjem neznanja izvan njih i u njima samima. To je imperativ ljudskog zivljenja a rezultati poznavanja i spoznavanja su teret znanja koje je ispostavljeno sa pripadajucim razumom koji secira karaktere. Ipak, bitak covjeka ostaje nepoznanica jer se radi o mikrokosmosu.Sve je u pokusaju. Na isti nacin se upoznaje nevidljivi Bog. Niko ne moze upoznati u potpunosti bice drugog covjeka, jer je ono tajna koju zna Stvoritelj bica i koju samom sebi moze otkriti sam covjek. 'Rob je Moja tajna i Ja sam Njegova tajna' 'Ko spozna sebe, spoznat ce svoga Gospodara'. Zelja da nekoga upoznamo potice od iskonske zelje da se vratimo u stanje jedinstva, odnosno da se vratimo svom izvoru, Bogu. Zelja da nekoga upoznamo, takodjer je zelja da upoznamo sebe. Jer samo kroz odnos, iskusavamo i tudje i vlastite reakcije, kompariramo i ogledamo se.- -Halid Dizdarevic- Zato sam i pisao... Zaskripi- li DZeram nekad Mog bunara sto kraj puta osta sjetis li se samotnjaka da mu srcem das zivota---

Sabah-ska zraka i ...bez pokajanja...molicu lijepo Dakle,da prionem propisima ispisanog : Dusa Ti je pravednika i u snu posmatra neko tajansveno nebo I odbljesak tog neba je rasut licem pravednika.Bilo bi osakaceno lice kada bi izostavio da kazujem: To nebo je i u njoj samoj...nebo kao savjest u plamenu svijesti Pomenuti san ,pomenute duse u tajanstvenom nebu,pravednika je moralni bubanj za pomucenu i nemirnu savjest koja je kraterom posijana a ponorom nudjena za svoj definirani ,neprihvatljivi prestup (h.d)

Pijem jutrom, prelijepim jutrom,kafu I posmatram pcele cvijetom...cvijece mojim ,prolaznim ,imanjem zasadjeno. Ima ih na desetine. Cvijetom su zbog svoje potrebe a nista cvijetu zlo ne cine.Rade po kodu dobrote. Zalijevam cvijece a one sve to razumiju. Dignu se dok ja ne obavim posao bez bilo kakve ljutnje. To traje iz dana u dan...iz mjeseca u mjesec i godinom u kontinuitetu.NIKAD me nisu napadale. Zuje oko Mene kao najdublje razumijevanje covjeka. To razumijevanje je mojim dojmom kao najljepsa arija nebeskog svoda.Sve ovo pisem da ukazem na dobro koje stvara I zla prepuno pakosti a razara.Zlo koje razara je jasno predoceno OSOM. Nema tog dobra koji ne poznaje zlo OSE. Nista ne stvara i zbog toga je ,valjda,opskrbljeno zlim da razara.Sve ovo prenesite na Ljude I bice vam jasna ta vjecita borba zla I dobra.Ta zadatost nece nikad nestati.To i jeste sama 'Kosa Smrti"koja je data covjeku sa njegovim prvim krikom...nerazumijevanje i sud istim nerazumijevanjem.(h.d)

Kad imam ljepotu u imanju ja zanijemim ili me ta ljepota ugasi.Kao suzanj sam koji bi slobodi da bude barjaktar ali ga Tvrdjava trne sa svojim unutrasnjim pogledom.Dobro taj korak od cvijeta do cvijeta ima neki sum a i pratnju u divljenju zadivljenog no...ostajem kao postanak iz osjecaja i misli slicni Plitvickim jezerima sa svojim padom u slapu.Kad ljepotu nemam u dodiru tad progovorim svim iz oblaka ,ponecim iz zemlje i kojecim iz svemira.I da znas...sve ovo malo,ili nimalo,pomaze ovom podstanaru kad ga Stanodavac nagna na pobunu.Kaze Stanodavac:postoje zakoni prirode i sta ti tu sad mozes do da ceznes neimanjem a sutis dok bar pogled imas.Razumijes li Ti ovo? ...tako Ti zamisljanja

Ljudi idu i na ahiret pa sta ako i o mjesecu sanjaju Zemlju svakako ponijeti ne mogu do uzdah za njom...kao zal u ademirluku Adema ,sa kcerima i sinovima,za Rajom. p.s.Procitaj zadnju recenicu nanovo jer je nisi pojmio Procitaj je iznova jer si sa drugim citanjem samo zadovoljio svoje nezadovoljstvo mojom uputom Iscitaj je po razdvojenim u njenoj zdvojnosti jer si do sada samo udovoljio svojoj pismenosti iz pisma Nastavi je sedimentirati i ne gubi nadu da ces doci tamo gdje sam sebe htio u pronalsku.(Halid D.)

Nije znao da je u potrebi koliko da je u osjecajnoj upotrebi.(Halid Dizdarevic)*************************************************************Ljubav nije sudjena svakom...aha ...nije ni nesudjena sudjena zbog jednostavnosti u sudu;nisam ti sudjena!!Nije ona ,ljubav, svakome ni odredjena!!Dakako da ljubav nije odredjena ,ali,jeste iznimna po nama...neponovljiva u kontinuitetu uzdaha,strepnji i ceznji,bola i prastanja...osebujna kroz osobno u okruzenju nase osobnosti...bezgranicna u limitiranju osjecaja u nama kroz prostor ... vrijeme ...i kao takva neodredjena u funkciji jednadzbe te jednoznacnog rjesenja nema. Sve je to relativno...i najveca istina u ljubavi kojom se zaklinjem.A da se ne zaklinjem na ljubav ne bi mi bila niti sudac niti "nesudjena"a bogme ni "odredjena" i neodredjena.Kako god obrnem pisem gubitak ,ali,u ljubav se zaklinjem.Takav sam ...neka travka sa bosanskih brda vri u meni.Kazu LJiljan.Dakle, postojim sa nerjesenom jednadzbom.Nisam nista izuzetak i iz istih razloga uzeh iz sebe ove dobro znane rijeci...iz kontinuiteta Bori se...i stradaj za mene ako ti je do mene.Udara bubnjar po razapetoj kozi bubnjeva prvog esalona...kojim gazim. I vise ne znam... dal' po meni udara ili po raspetoj kozi...ili sam raspeta koza za bubnjarski takt borbe i raspeca. Vjesta ruka i zvuk rezak... vatru tijelom pali... plamen duse da mac kali...za stradanje i za bitku...za golgotu i za 'pticu zlatnu".I molim...da se u epitafu borba ne spominje vec sljedece; Doista,saputanje ti je dodir prstima ,necujnog vjetra, mog uzaglog tijela i misli u vrenju. Hej...zaroni ,upravo sada,u more...izadji iz vode i vizionarski predoci kaplje sto tijelom klize dok ih poslanje vjetra kozom raznosi ...venama skladnost prinosi.Sam vjetar je sjenom po tebi nanesen ,ne vidis mu trag u granama stabla kraj tebe ,ni drhtaj lista na grani ne vidis dok isti,nanos vjetra,svojim profinjenim poslanjem sklada bozanstvenu simfoniju.I sve to cini zarad pjeva prirode ...zarad tebe u prirodnom ...mene u nestvarnom, a tako serdzadom ceznje istkanom, unikatu. Mozesli se ovom vizijom ogrnuti(H.Dizdarevic)

Ljubim ti cejf al da se ne ljutis na ljubec. Nije strijela a sam nisam nikakav luk u rukama Odiseja:) Uspider nam u fildzan Azra...zar te bona nemam u tocenju(h.d) Ima taj sevdah bosanski koji je nerazdvojiv od dobra sto pliva pojmom ,i covjekom bosanskim, ASIKOVANJE ispod kojeg je ulogovana nevinost ljudska puna ceznje .Sve se pricinjava da je nestvarna (iracionalna)sto i racionalan um,lisen vizije,i potvrdzuje.Nije tako!Ta ceznja vrlo lahko covjeka ,najodabranijeg dovede basamcima truhlim pa se hodac strmoglavi svojom voljom zeljan da grijeh bastini po liniji radoznalosti ili neprepoznavanja (doli zasicenja) onog cemu je zudio ili... voljom drugog nevoljan biva ...ljepote zeljan (grijehom istakana) iz cistoce zasicenjem negira i covjeka i sve dobro u njemu . Eto...povodom asikovanja,nevinosti,ceznje,ljepote,uzdaha,stradanja ,grijeha,bivanja,nebivanja...ukazujem na zvono ljubavi kojeg sam pokusavao upotpuniti tako sto cu sebe izliti u BAT sto udara o stjeneke zvona kao telal o ljubavi.(h.d)********************************Zeno...alejom breza mog perivoja!! Plijenis razum svojom osobenoscu. Objesen sam tvojom visinom.Jarbolom si zastave koja je uhvacena...munjom i gromom. Jarbol , razuma i duse,prkosi ...gromom svjedoci o svojoj visini i objesenom kao svjetionik u beskraju...a zemlja kaljava ..od krvi i zla. Boze moj...tako bih volio Jarbol prigrliti...podnozjem Jarbola sebe izliti da Jarbol,tvoj jarbol,sudu zla ne podlegne Brezi, mog oblika ,cjelov srciki u prepoznavanju.**************************** (...)Mnogi su ga savjetovali-- naucnikom nauku prodavali-- Iskusni mu govorise...brigu oca jos i danas cuti-- o cudima tog klobuka-- zamamnosti njenog struka-- Al' je prosjak ko' i dijete...meni slican-- greskama se svojim...uci...truje-- dok venama djecak trazi...naukuje-- Jad i bjeda...tiho zbori umor puta-- i pecurku ubire-- Svom satoru pokraj puta-- otrov zvijezda tog klobuka-- u zanosu proste duse-- dlanovima on prinosi-- Da se hrani kad gladan je-- muke svijetom svoje skrati-- a pecurka sa klobukom-- kroz putenost i ljepotu-- namiruje svoju cijenu-- dok djecaku za utjehu-- uspavanku odrom pise...nadahnuce "mejtom" dise-- Odahnuo ili izdahnuo zaboga miloga...istim mi se,krajem, rise(h.d)