Oprost nas usavrsava da volimo ,osjecamo covjeka i pripadajuci mir harmonije.(Halid Dizdarevic)

Prihvatam dojam zapisan u knjizevnim opusima:ljubav je tajna

Nije ovo prihvatanje danasnje za sutrasnje.Ono je davnasnje za svagda i svuda.

Ponavljam ispise radi neke radosti kojom zivim dok citam uvjerenja o ljubavi i trajanju mimo mene.

Neponovljiv je njen tok .I neprimjenljiv.Individualan je koliko je i damar liske ljudskog identiteta.

(…)

Ili ne znam da se najbolje umijem jer mi znanje truni umivanje a progledati mi je da zivim ako sabah noc otpravlja.

U trajanju neminovne tajne i ljudske ogranicenosti…struji prostorom taj dim od lista koje gori ,a sam zisku ne prinesoh, mi nikako ne otvara vrata sveprisutnosti sklada da bih tisinu pjevao u enormnoj tisini umijeca.

On,dim,nosi poruke lista po zivotu mu.Kao sila mimo mene a mojaje je karma bez sumnje da sam joj razlog postojanja.

Simbolise kako umije a razumijem kako mogu odgonetnuti tajnu.

.Trenutak zivim da zivim kako znam a znam da je zivot ,mog trenutka,smrt koju gledam u lisci.

Da me golica,oci stipaljkom iritira,suze nagoni…istina je. Pa vise niti znam da sam majci ziv niti ziv da kazem da ne zivim kad eto…sve se u meni joguni i trazi da zivi pa tako i oko i suza kojoj vise ne znas sto potece.

Zbog dima ili zivota??

K.vragu i istina i protumacena simbolika.

Hajde ti ,majcin sine,sad odmotaj sto se umotano nudi da zivim kako umijem dok ne umijem trenutak odzivjeti .

Ako se zadovoljim sa umjecem to isto umjece ce me sutra na golgoti posjetiti na svoje pipke sto se nisu dobronamjernim umijecem u mene zarili.

Jedino ako je i patnja,kao i bol,dokaz neceg da sam ziv i da pirujem ne pitajuci se sto patim jer eto…zivim kako umijem i ne sluteci da se prozimam sa onim sto gori i nestaje da i mene nema u prozimanju (hd)

2 komentara

  1. Volim vidjeti ovaj cvijet, kao sunčev plamen rasprostranjen u slobodi i u slobodu.

    Dovoljno je bilo samo vidjeti
    kako mu se klate lati u vjetru junskog jutra
    pod prozorom majčinskog krova,
    da se radujem…zadovoljna
    kao da sam ga već ubrala,
    umirena mirisom i postojanjem…
    latima ne dodirnuta.
    ………

    Nešto staro na što me cvijet podsjetio.
    Pozdrav!

  2. Ako je staro nije razlog da nije sadrzaj novog u sadasnjem i buducem.
    Jasno je da ukazuje na vjecnost koju ljudski um razumije.

    Pri svjetlosti moga Svica
    trazio sam eho sapata

    a ceznja nemirom kao horizont predvecerja u ocima tragaca

    Ljuboruk

Komentariši