Akademski traziti svoje ime u ‘strunama duse'pored mene… da znanje nauke primjenim i galopu ega put rascistim…ne ide


30. kolovoza 2017.
  · Podijeljeno s publikom Javno

Javno

Moja famelija I ja,dakako,sjedili a kada sjedimo sta drugo da radimo do da pricamo. i slusamo onako kako smo sposobni i za jedno i za drugo.

Dobro nije prica cinjene vec da sjedenju damo punocu kada me vec ima medju njima urijetko.

Kako sam zube nadomjestao majstorskim radom,o tom “kako” ima dosta zapisa,tako je majstorluk trazio svoju umjetnost na meni(necemo sada usitno)koje je potrazivalo vrijeme,nije lahko umjetnicima,a vrijeme moje dane sa nocima.

Jedan puk ljudi je znao ,I zna,za ovo o cemu pisem.Sirilo se to I uvecavalo kao ja I umjetnik sto iznosi DVA I to dignuto na n-tu potenciju

Prijatelji moji svojim prijateljima a svaki clan familije svojim clanovima familije I tako…kao sestra mi:sjedimo u drustvu ,povelikom,koje prvi put vidimo.Dragi ljudi I zene 😉

U tom ce ti sestra:brat mi pravi zube…samo da znate.Nastavio sam sestrino razlaganje.

Zato I gubim pojedine samoglasnike I suglasnike a vi mi ne haterite ljudi.Razumijemo se Tim I takovim sam u onom drustvu famelije sa pocetka komentara sa naglaskom:zubi su legli

Sestra ko sestra :-Jesil gotov sa obnovom?…pita me dok ulazim na vrata od dnevnog boravka punog milog iz famelije -Jesam sestro

-haj se nasmiji…da vidimo

-ne mogu

-pa zaso nemeres…haj se nasmiji

-ma ne mogu

Na to ce se svi poceti javljati I to moje ne mogu da utrnu ali…jok

Istipkam broj telefona umjetnika i kazem: Sjeno moja …reci mi nesto smijesno da se nasmijem

Cuje se smijeh od srca a meni nesto milo oko srca pa udara na glavu kao onaj Alkar u vitestvu na “Alku”.

Samo sto ne izludim Nakon smijeha nastavlja Sjena svojim zvukom kojim sam okovan bas kao onaj balvan drvosjece kojeg su vezali da ga dopreme gdje treba a za sto treba nije tesko pretpostaviti

-pa sta da ti kazem Halide

-ne znam Sjeno zemaljska.Recimo kao :VOLIM TE

Natala je sutnja.Duga sutnja.I preduga.Neki kazu kao vjecnost sto mozda I jeste Nisam ostao bez trazenog zvuka koji izgovara najdublju misao…iz onog bunara Platonovog.

-TO NIJE SMIJESNO…TO JE OZBILJNO…moj Halide

Pri tome sam se Ja nasmijao na zadovoljstvo mojih koji su trazili da vide zubice a nikako osmijeh.

Zasto sam se nasmijao ?Zasto doista ako sam pri tome I suzu pustio I zanijemio.Nisam bio svjestan,tim hipom, ni drustva niti njihovih upita kao ni nezajazljivih komentara.Doimali su me se kao I covjeka koji cuje no…niti sam osjecajima reagirao na culo niti vidom mislenom dao sta od teatra moje drage ,glumacke, famelije……………..(H.D)

1 komentar

  1. I eto….šta to može biti veći razlog za osmijeh od jednog Volim te, popunjenog ljubavlju…da čovjek od radosti utihne i zanijemi a nesvjestan sebe i osmijehne se.
    Nasmijah se i ja od ljepote riječi neočekivanog zapleta.

Komentariši