Kad bi se mogao odreci sebe to bi i sjecanja nestalo

Kako to ne moze biti time sam prihvatio i sve posljedice iz proslosti kao mogucnosti a vise nemogucnosti.

Nemoc u neostvarivanju ceznje je i prije kao i sada rasla u grandioznost bas iz razloga sto je svijest oblikovala njen motiv kako bi se dokazala mocnom.

Nesto slicno bolesniku koji ocekuje skorasnju smrt na nacin da zivotni puls uvjerava da smrt uskoro dolazi po njega.

Naravno,smrtna moc i dolazi sa svjesnim uvjeravanjem u bol i hladnocu oko srca.Kao huk,neko je huk spomenuo u razlicitom kontekstu,iz pomjeranja tektonskih ploca.

.U ovom segmentu je rarino(blogerka rara) nevjerovanje da psiha ima toliku moc koja moze smrtiti i lijeciti vlastiti puls zivota a ne samo puls zivota mimo svoje trvrdjave.

Neka rara*sa svojim poimanjem jer bi i moje postojanje bilo upitno bez njihovog razumijevanja o sebi pri meni ,o meni pri volatus*,o zemljanom cvijetu pod nebom,o mirisu cvijeta u Maidinoj avliji …o potrebi slaganja rijeci u visi nivo njihovog znacenja ,o tremolu i kantileni i njihovoj potraznji sazvucja pod opitom lektora…

Mirisu bona i oni jorgovani u Buljakovom Potoku ispod pendzera lijepe Maide

Eto tako…mirisu i gotovo.

Mirisom bi se sirili pramenovi mirisa pa bi ljudi pricali…To je Maida prosla avlijskim sokakom.

Drugi bi osporavali prve i tvrdili …nije ,bolan, Maida prosla vec se jorgovan Maidin rasirio i sokak obgrlio mirom mirisa. Slusao ih,netremice,upijajuci mirisljave rijeci,bas kao danas tvoje,pa sve rastao…rastao ,Boze moj,taman toliko da i sebe nisam prepoznao koliko sam …koliko sam Maidi bio nevidljiv.

Kada sam smogao snage za pricu da sam rastao u njenom jorgovanu dok sam za drugara pisao zaljubljena pisma,sa njegovim potpisom,bilo je kasno i za takvo iznanadjenje.

Sjecam se ,jedino me sjecanja ne varaju,njenog koraka,zastoja,pogleda pun nevjerice,isprekidanih rijeci…ti,ti…

Vracali se iz kina i usporenim korakom nastojali moje nastojanje okarakterisati.

Iza nas je ostala Titova a Rajlovacki Bus je cekao ,parkiran,za posljednji prevoz udvoje.

Rekla mi je …da sam kriv sto sam rastao i mirisao neizbjezan miris.

Da sam znala,svejedno,opet te ne bih imala

Sada i da hocu to ne mogu…a i da mogu opet te necu

Danas ,i cjeli mjesec ,je april.I jorgovan u aprilu.I miris jorgovana u aprilu.Samo…niti ja rastem niti Maida mirise u Aprilu.Ili sve ovo bih da bude ovako samo da mi Maida i sokak u meni ne uzdisu mirom pospremljenim…negdje na rafu lahko dokucivom(h.d)

Komentariši