(…)Sad sastavljam nereceno
da mi kazes…
sad poucen dragocjenost slazes
da ti kazem…
dotako sam nerv lomljenja
vrijedi
eksponat je …tu na rafu
da me sjeti
Apolone…srdjbu utisaj a bijes zatomi kad dodirne te srce ,lijepe,Azre
.Moc raspleti ,bas kao i Azra svoje oci tobom, da hirovitost plemenitim potopis dok mi voljeno ,bijegom od obalne straze, na ledja trpas… zeljna tvoje mirne luke.
Apolone…ne iskusavaj je svojim dubinama a ni sahlo korito ne cini za Azrinu lisku breze kojim je dragulj ovila i voljenom namijenila
Dahni tom zenom i ne izdisi svojom pjenom…zarad zivota koji ne ubijaApolone…u potpisu: NADREDJENI I ZEUS(h.d)
9. listopada 2020. · “>>Jedna ljudska duša (Halid Dizdarevic) 
i veličina od čovjeka ili “INSAN” kako treba, koji nije zaboravio ni ko je, ni šta je, ni odakle je. Nije zaboravio ni voljeti ni poštovati ni tragove za sobom ostavljati. Kaže da je mnogo sretan kad nekoga obraduje i ujedno je sretan što mu je Bog podario nafaku koju rado dijeli sa onima kojima je to potrebno. Pomaže
kad god se za to ukaže prilika. Ovaj put je njegova želja bila da obraduje štićenike (jednog doma za stare i nemoćne osobe) tako sto će im pokloniti naše proizvode. Želja hvale vrijedna, mnoga srca da razveseli, i osmjeh na lice da im vrati. Pričinio nam je neizmjerno zadovoljstvo što smo baš mi izabrani da budemo glavni akteri u realizaciji ljudskog djela. Veoma smo mu zahvalni na tome jer je unio mnogo radosti svojim gestom. Hvala na ljudskosti, na humanosti i na dobroj duši. Hvala od srca”<<
Lijepo! Nasao sam se u osjecajima covjeka koji zalijeva suzom svoj strucak cvijeta slican tvom ispisu u pratnji slika.Ne treba skidati zvijezde sa neba da bi se covjek mocnim dokazao…mnijem.Dovoljno je imatu u sebi potku pjesnicke duse ,predocen tvojim malim a velikim rijecima,i eto zvjedanog neba u covjeku i sjaja zvijezde…ljudske.Naklon ljudima …i Pocelu na njegovim ljudskim eksponatima (h.d)
