Kontinuitet proslog posta

U pokusaju da pobjegnem od ‘covjeka svjetine” a time i od Smrti pisem dojam:

November 28, 2011Znas…

izvrtanje duse prozaiste i poete nisu identican cin

Prvi je ,prozaista,kao teatar kojeg prozaista oprema i uvodi protagoniste.

Razum mu kula kulise dok dusa poete nijemi iza kulisa u cudu na eskadron misli koji razapinju osjecaje i tamo gdje ruka ne stize.

Prozaisti(romanopisci)nalaze nebrojeno opravdavanja za sopstveno izdajstvo pa istovremeno je i govor izvjestacena groteska u kojoj konzument pokusava ,samo,nazrijeti istinu jer to i prozaik zeli u nadi da ce mu se ime iscitati na hijeroglifima nadgrobnimOvo je nepisano pravilo iz cijeg procjepa samo se pojedinci uspiju otrgnuti

Poeta je ona ucviljena dusa iza kulisa.Strana mu je barijera izmedju srca-duse i razuma.Voli nered a grozi se perfekcije kojim je prozaista i isto kao konjski arm na sebe nabacio.Zbog toga ce prozaista vrlo rado prihvatiti i samar diktatora dok ce se poeta radje zemljom pokriti no konjsom opremom i prici jaslama konjusara(gazde) koji je uzjahao prozaistu.

Poeta nije sklon lazi ali je sklon hiperbolisanju onog sto vidi sto i nije,niti moze biti laz,jer je to njegov ,i samo njegov, pogled koji je akvarelom njegove radionice.

Poeta je do bola iskren jer je vlasnik cula koji nisu razumom definirani i desifrirani.Iz istog razloga je kod poete i pobuna protiv razuma-nerazuma i nastoji nosti barjak duse dok je rijedak pobjednik na bojistu sa razumom-nerazumom

Tapkajuci u mjestu on,poeta,je uistinu ptica u letu i daljine prelazi beztjelesno a mitskim letacem da bi dokazao da je istinit a nikako mitski jal prozni trezvenjak koji pise za gros pa mu je istina samo misaoni pojam.(h.d)

Komentariši