Umro iz slobode pjevanja grljenja.Umro je zbog slobode izrazaja ,neki to zovu i ljubav, covjek ciji epitaf bas sada sricas radoznaloscu nagnan…dragi posjeticoce ljudskih humki.I smijeh…molicu lijepo …kazivali su da pisalo je na nekoj klesanoj stijeni pri Vrhu Crnom(h.d)

Gledam video i vidim blogera *Nktb

Simpaticno asikuje ali je tu simpatiju tesko prepoznati.Medjutim,vidi ti kako on svoj cilj ostvaruje.Simpaticno!

Uvijek sam u sebi tazio onog asika/hamala Aliju iz pisanja ,rahmetli,Envera Colakovica.Negdje sam ga pogubio u prerastanju djetinjstva ali…bas ta potraznja pogubljenosti je stvarala onu majkinu sumnju o pogibeljnosti/ nadjenog.

https://www.facebook.com/reel/459540543005122?fs=e&s=m

Pisano u mjeseci novembru 2011g

Ispis u kome je pronadjen trazeni dojam a zasto?…duse mi moje ne znam odgovor.

Kako ko…zivimo po umjecu da zadovoljimo “lakoci zivljenja”bez suvisnih upita.

No,ima i pobuna…zivim da ziv majci jesam jer ne umijem drugacije.Dovraga i umijece!

Ili ne znam da se najbolje umijem jer mi znanje truni umivanje a progledati mi je da zivim ako sabah noc otpravlja.Pa onda…potom taj dim od lisca drva zivota u izgaranjui ,a sam zisku ne prinesoh, me ne ostvaruje mirnocom da bi u tisini izrastao iz posadjenog muka..On,dim,nosi poruke lista po zivotu mu.Govori kako umije a razumijem ga kako mogu osluhnuti.Trenutak zivim da zivim kako znam a znam da je zivot ,mog trenutka,smrt koju gledam u lisci.Da me golica,oci stipaljkom iritira,suze nagoni…istina je. Pa vise niti znam da sam majci ziv niti ziv da kazem da ne zivim kad eto…sve se u meni joguni i trazi da zivi pa tako i oko i suza kojoj vise ne znas sto potece.Zbog dima ili zivota??K.vragu i istina ziva!

Hajde ti sad odmotaj sto se umotano nudi da zivim kako umijem dok ne umijem trenutak odzivjeti .Ako se zadovoljim sa umjecem to isto umjece ce me sutra na golgoti posjetiti na svoje pipke sto se nisu dobronamjernim umijecem u mene zarili.Jedino ako je i patnja,kao i bol,da zivim ne pitajuci se sto gorim jer eto…zivim kako umijem sve sluteci da se prozimam sa predodredjenim…da nestanem i da me nema u prozimanju zemaljskom.(h.d)

2 komentara

  1. Jasta nego zanimljiv!.To je u osnovi pjesnickog traganja za onom svojom cjelinom iz koje je proliven i nakon toga trazi svoj sud ili usud:))
    Pronalaziti sebe prosutog kod psihijatra ima smisla ali…samo po pitanju bolesti koja se tesko ,ili nikako, ne trne.Nista nije gtrdje ni kad bolesnik poducava nauku kojom je psiholog-sociolog-psihijatar…
    Ima tih ,zalosnih,slucajeva na blogger.ba da covjek zaplace radi njihove boljke.
    Istina im je laz ,misao nagon,razum navika,ljubav okamenjeni meteor,vjera izdajstvo,nevjera velicina sejtana,lirika talambasanje pesinluka ,velicina kojom mjere sebe i prozimanje Pesinlukometar i tako dok od zivota ne naprave pakao…sebi i drugima.
    Plakao sam i placem zbog te nesrece a ljudske.Ne mogu biti sretan niti radostan sa nesrecom pored mene.Ne mogu!
    Iz istog razloga sam ispastao nudeci se Covjeku .Istovremeno bastinio radost zbog ispstanja .Ovo je ,veoma,komplicirani dojam.
    Jarane moj..Covjek uci o Covjeku ,Covjeku u sebi i Covjeku van sebe,dok zivi i nikad ga nece nauciti.Oprastam Covjeku i to me cuva da ne postanem suprotnost Covjeku.Cuvam amanet moje majke a vise njen nur.Svaki covjek to radi na sebi svojstven nacin cinjen pripadajucim razumijevanjem nur-a.

Komentariši