Hvala vam.Dobro ste zapazili “korjenite i razbacane misli”.
Sloboidan sam biti dojma:sve moje je zapazanjei slijedom toga dojmljivost ,istrazivanje-nakon cega trazim spoznaju ,analiziram -da analizom vidim prepoznatljivost ,zakljucujem kako bi uvjerenja zakljucka imao kao prag kojim prelazim u prostor gdje se ne ne bitise zakljucanom teoremom….jednostavno zivim kongitivnim (umom i dusom) da ispisujem prozimanje.Nisam kongitivna nauka i moj torbak rijeci nije u dokazivanju kongitivnosti vec puls neceg pohranjenog u meni a isto u prozimanju sa sobom i kada sam izvan sebe.Hvala vam na zapazanju.Prihvatljivo je i kao pomen onima koji na dozvoljavaju eksperimentisanje sa naucnim spoznajama.Te sam ljude izbjegavao da ne postanem njihov robot .
Postoji ljudski dojam,niti tko moze poreci niti zatrti taj dojam,koji slijedom opstanka prelazi u pojam a pojam iziskuje pojmljivost koja se samo sa psihom moze dekodirati.Tim i takovim cinjenice dobivaju na vaznosti zivota i smrtiTim i takovim je objasnjena i nauka i tim i takovim se razjasnjava heterogenost logicnog zakljucka dojma kojim smo dojmljivi ,posebno pojmljivi, do tacke apsolutne suprostavljenosti kao ; “cinjenicno pobijanje cinjenica”
Zaista……Oticanje duse nije izlijevanje vode iz ibrika i stanje ibrika kad se voda izlije.
Ona,dusa,je izvor rijeke i oticanje stvara svoje korito za novopridoslu vodu samog izvora rijeke.Niti je mogu otudjiti,niti moze presahnuti…niti mogu ostati osakacen bez duse dok sam djecakom mog izvora u predgradju ljudske Citadele sa pripadajucom potragom:
-dal’ te ,milo moje,ljubav rosi i…
dal’ kaplja zaru prkosi.
Jos si lijepa ti mladosti moja
jos ti cirak svijetli barkom na pucini
jos te ima i na vjetru hladnih zima
jos te ima
i sa plamom i bez dima
Posvema te ima(h.d)
