Imajuci u vidu da je DUSA zenskog roda to je i izdvojena misao bila o zeni iz snova koju je tesko protumaciti bez sumnje u spoznaju ali je lijepo svoju idilu zivjeti.(h.d)

U nizu sam objava a svakako ne i posljednji

-dal’ te ,milo moje,ljubav rosi i…dal’ kaplja zaru prkosi.

Jos si lijepa ti mladosti moja…jos ti cirak svijetli barkom na pucini..jos te ima i na vjetru hladnih zima…jos te ima …i sa plamom i bez dima…jos te ima …kad pomislim da nemislenim umislim dodir neimanja… i kad kazem da si sve moje sto nemam dok te imam u svom dodiru… ne umisljaj da sam mislenim

To ja samo ceznjom cesljam zgusnutu predzu za dzemper kojim bi da se ogrnem dok mi hladnoca san ocima tumaci da protumacen studen poljubim(h.d)

September 7, 2012 at 3:12pm · ..[6:00:06 PM] halid dizdarevic: dok sam lezao…ah sto mi lezanje zivot toci…kazem si i sta ce ti biti…oci mi navlace tabut na pogled,ko biva,umoran si…umorna si duso i zamorom se otrgni zara dnevnog.

Ne dam se ja tako samo,velim to pospremacu pogleda mi, i sa vidnom jezom se inatu dajem da me umor ne umori ali…dusa izdaje svoje kuciste,Bog joj platio,tijelo bez zivota neka dise ako disati moze…porucuje dusa…a ja …ja sam tvoja koliko i nicija …dusa svacija i nedodirljiva pa je zato ,valjda, i cijenjena.

Sila necista…dodirnula me kao sto se dodir javlja kod znatizeljnog .

Disu joj osjecaji prethodili znatizelji—jeste znatizelja izrodila vojsku osjecaja Soldati osjecaja su profesionalne naravi i bezosjecajnost je stit soldata. Osjeca se i taj osjecaj kada te bezosjecajni pogled soldata svlaci—u dodiru staklenke za svijecu kada bi plamen da ugasi….zaduzenik za svijecnjake-lampe sto bi kaldrmom sjenama zivot da daju dok plamom mrak nijekaju…ne priznaju… Presvuci ga ukrasom od skoljke…namjenom ,sluzbe,plamenu kisik da s oklopom oklopi… I eto ti krhotina staklenke ,te lampe bulevara sto kaldrmom je svjedok zivota u koraku, kao nered a o plamenu …dogorjelo ce vec svoje … place mi bol …duse suznjom u budjaku zivota.(h.d)

Zabiljezeno :August 2023g.

2 komentara

  1. “Ne dam se ja tako samo,velim to pospremacu pogleda mi, i sa vidnom jezom se inatu dajem da me umor ne umori ali…dusa izdaje svoje kuciste,Bog joj platio,tijelo bez zivota neka dise ako disati moze…porucuje dusa”

    Toliko lijepo napisano!

    Ova Amirina…. meni medju namilijim pjesmama.
    Dusom otpjevana.

    Pozdrav!

Komentariši