rastao sam po nalogu ovih rijeci sa sljedeceg videa.Cemu ovo priznanje? Nicemu ako nema culnosti da sveprisutno pojmi.
23.rujna 2015g.
Kako je korak granicom tame sudbonosno predodredjen zna onaj covjek koji bi da tu granici predje a dozvoli nikako da udovolji.Svaki korak jedna nada …u ocekivanju i umiranju.Nebrojeno koraka sa svojim pratecim iz umijeca tame i ekspanzija moderatora tame pozornicom modelarstva…i mnogo jos vise a vecim od juce sutra kada mi nestane i zelje da me ima gdje sam posao.—————————————————————————–Plesala je jedna zena
vidio sam
leprsavi korak graciozni zanos tijela
recite mi ko je ona?
Zena li je… il’ zgaristem mojim Breze sjena……………………………(h.d)-
Samo je san stvarnost
Tu nema ni jučer, ni danas, ni sutra…
Preostaje samo nada i očekivanje.
Zbivanja su u mašti, a misli su snovi o snovima.
Povijest je niz halucinacija, čovječanstvo živi u opsjenama,
a pogiba sa laži na usnama.
Kada umrem, htio bih da moje ime pripadne
ne jednoj ulici ni nekoj zvijezdi,
no radije jednoj lijepoj, velikoj, mirišljavoj ruži.
Za mnom da zaplaču Marije, ali samo lijepe…
i da se skupe esencije proliju u ljubavnu
izgaranje nad lomačom tijela.
Da smrt moja ne došavši prerano ni prekasno
bude motiv za dublju, svečanu muziku energije
koja pročišćuje. Jer patnja mora da je zaslužila
jednu vječitu ljepotu.
I sve ove riječi jednom nasumce bačene u vjetar,
da se vrate drugi put, s dubljim stalnijim
zvukom i čišćim značenjem,
da se dogodi saznanje proljeća.
Ovako nešto je znao napisati samo Tin Ujević